LEGENDA O OTKRIĆU
U orijentalnoj medicini Mumyo je dokumentirano poznat već više od 3000
godina. Uvijek je bio okružen slavom i brojne su legende o njegovoj
ljekovitosti i čudesnim svojstvima.
Prema jednoj od njih neki bogati
kan jahao je s pratnjom kroz prostrane visoravni u lovu na ukusnu
azijsku divljač. Tijekom lova netko je ranio gazelu. Usprkos ozljedi
životinja je uspjela pobjeći. Dolazak noći otežao je i prekinuo potragu
za njom. Kada je sunce izašlo nastavljeno je praćenje traga okrvavljene
životinje. Nakon nekoliko dana progona, potraga se našla u visokom
području jedne planine. Uskoro su našli ranjenu životinju.
Promatrali
su iz daljine kako životinja ranjenim tijelom intenzivno trlja jedan
smeđe-crni kamen i liže stijenu. Lovce je začudila izdržljivost ranjene
životinje. Budući da se kan morao brzo vratiti zapovjedio je lovcima da
uhvate životinju i da otkinu komad crnog kamena kako bi ga ispitali.
Liječnici
moćnog kana otkrili su da misteriozni kamen može izliječiti neke
bolesti i o tome su izvijestili kana. Nakon toga istražili su brdo i
nalazišta, a neobični kamen sakupljan je i čuvan u riznici.
Najstariji
materijalni dokaz upotrebe Mumya pronađen je početkom 20. stoljeća u
arheološkim iskopinama grada Harapa. U Egipat je Mumyo donesen iz
jugozapadnog dijela arapskog poluotoka. Liječnici u Starom Egiptu Mumyo
su smatrali izuzetnim iscjeljujućim sredstvom. Postoji mišljenja da je
narod u Starom Egiptu vjerovao da je Mumyo ključna komponenta mješavine
korištene za balzamiranje tijela. Oni su vjerovali da će Mumyo koji
toliko pomaže živima jednako štititi i mrtve. Malo je poznato da su
balzamirana tijela iz Egipta dobile svoj danas široko rasprostranjeni
naziv upravo po Mumyu, a ne obratno!
Pod kraj Egipatskog carstva
nastala je prava pomama za Mumyom. Istraživač egipatske kulture Peter
Elebraht smatra da je Mumyo bio jedan od povoda za pljačkanje egipatskih
grobnica.
U Indiji se prvi nagovještaji uporabe Mumya i njegovim
iscjeliteljskim svojstvima nalaze u Vedama (RIGVEDA). U Vedama Mumyo
zovu Soma. Svojstvima Mumya u Indiji se otprilike prije 3000 godina
bavio i dvorski liječnik Čaraka, koji je napisao da ne postoji niti
jedna bolest koju Mumyo ne može izliječiti ili ublažiti.
Zanimljivo
je da se u knjizi "Kama Sutra" na više mjesta spominje prirodni balzam
(današnji Mumyo), kao čuvar mladosti i izvrstan seksualni tonik.
U
indijskom sustavu liječenja Ayurvedi Mumyo se od davnina smatra za
najjačom od ukupno deset "rasajana" koje se koriste. Rasajana znači tvar
ili biljka sa visoko energetskim potencijalom koja oživljava, pomlađuje
i liječi organizam.
Mumyo se spominje u brojnim izrekama i legendama današnjeg Kirgistana, Afganistana, Tibeta, Kine, Mongolije, Burme.
Starim
trgovačkim putevima stigao je Mumyo do prednje Azije i Grčke gdje se
čuveni filozof i prirodoslovac Aristotel (384-323. godina prije Krista),
iscrpno bavio njegovim djelovanjem i bilježio svoja saznanja. On je
tvrdio da Mumyo pomaže kod mucanja, rinitisa, otitisa. Njegov učenik
Aleksandar Veliki podupirao je rad svog učitelja i obojica su
istraživali načine kojima se provjerava autentičnost Mumya.
Pretpostavlja se da je Mumyo u to vrijeme relativno široko korišten kao
sredstvo za brže zacijeljivanje rana i prijeloma dobivenih u bitkama.
Hipokrat
- najpoznatiji antički liječnik te danas smatran ocem moderne medicine,
(460-380. godine prije Krista), također je poznavao i koristio Mumyo u
liječenju.
Galen - rimski liječnik i filozof (129-200. poslije
Krista), koristi Mumyo kao glavni sastojak svog čudesnog lijeka za sve
bolesti "Theariac".
U srednjem vijeku Mumyom se bavio Razes
(854.-935.), opisujući primjenu Mumya kod prijeloma, bolesti kostiju,
kože, migrena, epilepsije, čireva, tuberkuloze...
Avicena (980-1037.)
- čuveni perzijski liječnik i filozof u svojoj knjizi "Kanon medicine"
piše: "Mumyo to je planinski vosak... Kad se utrlja, izvanredno je
sredstvo za bolove kod išćašenja ili prijeloma, kao i povrede kod padova
ili u slučaju paralize živaca lica". Mumyo je nazvao savršenim i
kompleksnim. Pokušao je izdvojiti aktivne komponente i otkriti njihovu
ulogu. Avicena je tvrdio: "Mumyo izoštrava svijest, jača želudac,
olakšava disanje; to je najsavršeniji lijek".
Al-Biruni (973.-1048.), ističe da je Mumyo odlično sredstvo kod povreda.
Muhamed
Tahib (12. Stoljeće), opisuje Mumyo kao dobar lijek. On ga miješa sa
sokom od mrkve za jačanje spolne funkcije kod muškarca i plodnosti u
žena, čak i kod dokazane neplodnosti.
Tijekom renesanse brojni
znanstvenici pokušavali su sintetizirati Mumyo. I čuveni liječnik i
alkemičar Paracelzus (1494.-1541.), pokušao ga je dobiti umjetnim putem.
Zanimljivo je da je on imunitet nazivao Mumyo.
Dr. John Parkinson
(1567.-1650.), smatra Mumyo izuzetnim preparatom. U svom djelu
"Herbarium" iznosi brojne dokaze o njegovoj uspješnoj primjeni.
U
17. stoljeću Mumyo je opisan kao lijek u mnogim spisima u Engleskoj,
Francuskoj i Njemačkoj. U drugoj polovini 18. stoljeća ovako ga je
opisao poznati engleski liječnik Robert James: "crna, smoli slična
supstanca, kiselo-gorkog okusa sa specifičnim mirisom, lijek za opću
regeneraciju, protiv upala i trovanja".
Tijekom 18. i 19. stoljeća Mumyo proučavaju brojni znanstvenici Istoka: Muhamed Shiraz, Al Komuz Muhat, Muhamed Husein...
Na
zapadu krajem 18. stoljeća Mumyu se poklanja velika pozornost, a potom
preko noći izlazi iz mode. Moderna medicina na neko vrijeme je potisnula
Mumyo, no vrlo brzo ljudi su shvatili da ni ona ne nudi rješenja za sve
bolesti.
Tridesetih godina prošlog stoljeća u bivšem Reichu vrše se i
objavljuju znanstvena istraživanja o zdravstvenoj snazi Mumya. Od
60-tih godina prošlog stoljeća istraživači u SSSR-u objavljuju na
stotine znanstvenih radova i kliničkih studija o Mumyu.
Veliku
popularnost i pozornost medija, političke elite, vojske i osobito
sportaša, Mumyo je stekao nakon teške prometne nesreće slavnog
atletičara i svjetskog rekordera u skoku uvis Valerija Brumelja 1965.
godine. Uz brojne operacije kojima je Brumelj bio podvrgnut kako bi
spasili njegovu potpuno smrskanu nogu i uz pomoć liječnika Gavrila
Ilizarova koji ga je intenzivno liječio s Mumyom, uspio se potpuno
izliječiti, kosti su zarasle, uspostavljena je kompletna funkcija noge,
pa se Valerij mogao ponovno vratiti treniranju.
Nakon pada SSSR-a,
Mumyo osim među elitama polako postaje dostupan i širokim masama u
Rusiji i ostalim zemljama bivše velike države. U proteklih 20 godina
postao je gotovo nezaobilazan u kućnim apotekama milijuna ljudi sa
istoka!
Zadnjih nekoliko godina Mumyo je počeo polako, ali sigurno osvajati i zapad!
